
Od malih nogu gledao sam u televizor ko u boga. Familija me konstantno terala na svež vazduh, ali je meni draži onaj sobni, ustajali…. Zevao sam u sve…. Dnevnici, Opstanci, Bane Vukašnović, Kina oka, Paja i Jare, Garmišpartenkirhen…. Sve…. Ukoliko narkoman uživa heroin, ja uživam katodnu cev… U jedini slobodni šteker u sobi montirao sam jonizator tako da je svaki izlazak sa gajbe zarad luftiranja jaja više deplasiran…. Umro bi bez televizora….. Kad se probudim u sred noći i čujem tišinu ponovo ga palim…… Nikad ga ne bi ni gasio, nego keva……… Nemoj zrači, nemoj zaglupljuje…… Ko da ju je sve sam doktor Filgud pravio……. U stanu imamo 6 televizora. U svakoj sobi naravno, plus jedan na terasi i jedan u šteku. U poslednjih par godina 3 puta sam bio u bolnici, pa mi taj Sony Trinitron (37 ekran) služi u medicinske svrhe. A bio je i na pozajmici na banjičkoj ortopediji kad mi se drugarica slomila (3 meseca bila u koritu)…… Sve što sam u životu naučio, naučio sam sa malog ekrana i draži su mi Oliver Mlakar i Zaharije Trnavčević od svih pročitanih knjiga Goce Tržan. Uključujući naravno i njen Autostoperski vodič kroz galaksiju.





